Studentski centar Pula
Ulica Sv. Mihovila 3
52 100 Pula
scpu@scpu.hr
Zamislite trgovačko-turističku zonu s pučkim feštama. Živjeli bismo od rente. Netko će reći da je i to dobro, ali koliko je takvih. Srećom, Istra zna raditi u turizmu i to bi se nekako držalo, ali do kada, do neke nove krize. Istra je bila lokomotiva hrvatskog gospodarstva. Ona to sada više nije, nakon Uljanika pogotovo neće biti, a ne daj bože još preseljenje TDR-a, mislim da bismo bili na samom kraju konkurentnosti u Hrvatskoj koja je pak na samom kraju konkurentnosti u EU-u
Prije pola godine u komentaru o krizi u pulskom brodogradilištu objavljenom u našem listu Dean Sinković, profesor na pulskom Fakultetu ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković", napisao je: "Državnim jamstvima kupljeno je šest mjeseci života, malo kisika da se održi glava iznad vode i da se nakratko umiri javnost". Nije trebalo biti prorok, već samo ekonomski stručnjak da bi se znao točan datum kada će presušiti novac u Uljaniku.
- Kad smo dogovarali intervju, rekli ste da ste tužni zbog situacije u Uljaniku. Znači li taj osjećaj kod ekonomskog stručnjaka da je sve izgubljeno?
- Prije šest mjeseci sam rekao da je kupljeno šest mjeseci života. Dovoljno je bilo pročitatipodatke iz bilanci kako se poslovanje odvija i vidjeti kada će ponovno ta sredstva koje su doznačili država i strateški partner biti potrošena. Iskreno sam se nadao da danas ipak nećemo pričati ovakvu priču. Mislio sam da će cijelu stvar preuzeti krizni menadžment, koji bi činili stručnjaci iz područja brodogradnje te osoba iz države koja bi cijelo vrijeme radila s Upravom da se vidi gdje se svaka lipa troši. Trebalo je što prije krenuti u restrukturiranje poslovanja da se vidi gdje su prekapacitirani, gdje ima previše zaposlenih, koji materijali se mogu jeftinije nabaviti, može li se ispregovarati jeftinije refinanciranje kredita i slično. To su stavke koje su najviše gušile poslovanje i u ove promjene se trebalo krenuti odmah.
- Ali cijelo vrijeme se čekalo Bruxelles? Je li bilo realno očekivati njihovu odluku tijekom ljeta?
- S Bruxellesom sam razočaran u mnogočemu. Ne samo što se tiče Uljanika. Briselski tehnokrati su sada pokazali koliko brinu o perifernim državama. Kada je kod nas kriza najvažnije privredne grane u državi, oni su na godišnjem odmoru. Isto tako, naši dragi europarlamentarci, koje smo poslali gore da zastupaju interese hrvatske države, u ovom se trenutku uopće ne javljaju, vjerojatno su i oni na godišnjem. Umjesto da nazovu sve svoje kolege i prijatelje i da naprave krizni stožer, jer ipak je ovdje u pitanju ključna hrvatska industrija, oni ništa ne poduzimaju. Ista je priča bila i s Grčkom, s još jednom perifernom državom EU-a, koju je Europa doslovno iscipelarila i ucjenjivala različitim politikama štednje, unakazila državu, njene građane i njihov standard. Nažalost, što se tiče ekonomske politike, od Bruxellesa ne bih ništa posebno očekivao. Države poput Njemačke i Francuske, koje zapravo vode EU, itekako vode brigu o svojim vlastitim interesima. Upravo čitam na CNBC-u da je Angela Merkel otišla u Iran dogovoriti državne transakcije da ne bi njemačke tvrtke izgubile profit na tom tržištu. Nisam siguran je li pitala ostale članice EU-a smije li to raditi s obzirom na određene sankcije prema Iranu. Dakle, nisam ni od koga iz EU-a ništa očekivao, ali sam očekivao od naših eurozastupnika da se pokrenu.
- U nadzornom odboru jednog od poduzeća Uljanikovog strateškog partnera Danka Končara donedavno je sjedio i bivši IDS-ov predsjednik i župan, a sadašnji eurozastupnik Ivan Jakovčić. Nešto ga se ne čuje posljednjih dana.
- Pitanje je gdje je Ivan Jakovčić danas, osoba koja za sebe uvijek voli reći da je izgradila ovu županiju, da je zahvaljujući njemu Istra lokomotiva hrvatskog gospodarstva. No, on mora shvatiti da u ovom trenutku pred sobom gleda mogućnost jedne dugoročne propasti istarskog gospodarstva, jedne socio-ekonomske katastrofe koja nam je na horizontu i da je spašavanje istarskog terana i češnjaka nešto što ne može stati u istu rečenicu s Uljanikom. On u ovom trenutku treba biti u Bruxellesu, kucati na vrata svima i reći da Hrvatska i Istra trebaju hitnu pomoć.
(izvor: Glas Istre)