U Studentskom otvorena izložba umjetnice Mariane Ban

U četvrtak 10. travnja u prostorima galerije Studentski otvorena je izložba "Koncil raja izgubljena" mlade pulske umjetnice Mariane Ban. Mariana iza sebe ima niz izložbi, što samostalnih, što grupnih, a trenutačno živi u Rijeci gdje je zaposlena kao asistentica na Odjelu za slikarstvo pri Akademiji primijenjenih umjetnosti.

Sinoć je, u razgovoru pred okupljenima na izložbi, razgovarala o svom životnom i umjetničkom putu, usvajanju znanja te umjetničkom pronalaženju u Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli, srednjoj školi koju je pohađala i s čijim je profesorima još uvijek u kontaktu. I oni su joj velika podrška u njenom radu. Tako je Mariana sinoć istaknula da, iako trenutno ne živi u Puli uvijek se rado vraća u svoj rodni grad. 

Ljudi kao najveća inspiracija 

Mariana nam je kazala da ju u njezinom umjetničkom stvaralaštvu najviše inspiriraju ljudi, njihovo ponašanje, emocije te društveni kontekst u kojem živi.

Motivi su mi uvijek ljudski. To je polje kojim se ja bavim, neka vrsta antropologije, kazala nam je Mariana. 

"Koncil raja izgubljena" je njezina sedma samostalna izložba, a kaže da one skupne više niti ne broji.

Trenutačni opus jedva čekam dovršiti. Trenutačno me inspiriraju vesterni. Želim pojednostaviti scenske prikaze da opet da imaju smisla, kazala nam je Mariana.

Velika podrška bivših profesora 

Marianu Ban sinoć su predstavili njezini profesori, Denis Sardoz i Sanja Simeunović Bajec. Oni su se, uz velike riječi hvale za njezino stvaralaštvo, prisjetili njezinog umjetničkog rasta i sazrijevanja tijekom srednje škole istaknuvši da je mijenjala stilove rada, ali da je uvijek znala što radi i kako će iznijeti zadane projekte kojima se, kako su kazali, uvijek maksimalno predavala.

Ovako je Simeunović Bajec, koja je ujedno i moderatorica izložbi u Studentskom, opisala najnoviju Marijaninu izložbu otvorenu u Studentskom:

"Koncil raja izgubljena" recentni je opus radova Marijane Ban u kojemu je ona, kao i u svojim ranijim serijama radova, zaokupljena ljudskim licima i figurama prikazanim posebno na slikama velikih formata. Slike su rađene tehnikom ulja na raznim otpadnim podlogama i ambalažama za pakiranje, najčešće kartonu. Tijekom procesa stvaranja autorica istražuje i balansira u nastojanju povezivanja slikarske podloge i motiva.

Tome povezivanju pristupa metaforički tako što na kostur tijela nanosi ljudske organe i izlučevine. Gusti, impasto namazi izgledaju kao da su bačeni špatulom, pa podsjećaju na Giacomettijeve skulpture prepoznatljivih izduženih figura na koje umjetnik snažno i neposredno nanosi glinu tako da slojevi odišu ekspresijom i pokretom. Istoga smo dojma i dok promatramo Marianina lica. Svako je lice jedinstveno.

Njihovi izrazi, ovisno o kutu gledanja, doimaju se kao lica u pokretu koja

nam se unose u lice, izazivaju i provociraju. Snagom svoje ekspresije unose tjeskobu, strah i neizvjesnost, budeći osjećaj beznađa ljudske egzistencije u suvremenome svijetu, konstatirala je Simeunović Bajec objasnivši inspiraciju naziva za Marianin ciklus radova:

Inspiraciju naziva za svoj ciklus radova Marijana pronalazi u epu "Raj izgubljen" engleskog pisca Johna Miltona objavljenom 1667. godine. Tema ovoga epa bazirana je na općem Božjem planu za čovječanstvo i utjecaju grijeha na njega. U nazivu svoga ciklusa radova "raj izgubljen" Marijana se igra riječima. Riječ "raj" pretvara u "raja", narod, kako bi opisala ljudsku narav i izgubljenost čovjeka u suvremenom svijetu, čovjeka koji plaća danak, dobrim dijelom, nezadrživom otuđenju i veoma upitnim međuljudskim odnosima. Autorica se poigrava riječima kako bi nas dovela do svoga viđenja svijeta, a likovi u njenim slikama prikazuju taj raj izgubljeni.

Iako autorica smatra da živimo u osamljenom raju gdje je pojam individualnosti izgubljen, a svaku individuu vidi kao proroka vlastite sudbine, u njenim djelima ipak naziremo i nadu u bolji svijet, a Marianu kao autoricu obećavajuću u daljnjem stvaranju, kazala je Simeunović Bajec.

Galerija fotografija